Bolovi u leđima danas su jedna od vrućih tema modernog i “sjedalačkog” načina života. Svaka osoba ima neki problem s kralježnicom ili ima neku blisku osobu koja ima problem s kralježnicom. Svi smo postali veliki znalci u tom području i svi danas znamo ponešto reći o diskovima, o tome kako mogu iskliznuti, kako se ne smijemo saginjati i podizati teške terete da oni ne bi iskliznuli, kako se ne smijemo rotirati da se to ne bi dogodilo…
Postali smo pravi eksperti za rendgenske snimke i svi smo bar jednom spomenuli koliko se dugo mora čekati na magnetsku rezonancu. Svi ti pojmovi o iskakanju diska, o iskrivljenim kralježnicama, o nasjedanju kralježaka jednog na drugi, o pritiskanju živaca, išijasu…ne djeluju povoljno na naš mozak. Loše misli se počnu vrtjeti po glavi, počinjemo se bojati, a strah kad zavlada gubi se pojam o realnosti.
Postajemo zarobljenici svih tih informacija i grčevito se držimo liječničkih dijagnoza. Živimo u strahu od tih degenerativnih promjena i bojimo se pokreta da nam se ne bi nešto još gore dogodilo. Samo saznanje o svemu tome gura nas nazad u topli krevet, želimo se zamotati u najmekšu dekicu i očajavati do kraja života. Što nas opet vraća u začarani krugu tog sjedalačkog i vrlo neaktivnog načina življenja.
Dobra stvar je što to sve nije baš tako!
Naša kralježnica građena je od 33-34 kralješka, imamo 7 vratnih, 12 prsnih, 5 slabinskih (lumbalnih), 5 križnih i 3 – 5 trtičnih.
“Unutar zglobova, između kralježaka, nalazi se zglobna hrskavica (glatko i elastično tkivo koje štiti površinu zgloba – kralježaka prilikom pokreta, apsorbira opterećenje i omogućava glatke pokrete u zglobu).
Svaki je kralježak građen od obla tijela, 2 poprečna i 1 spinalnog nastavka što možemo opipati ispod kože, te od lukova koji čine otvor kralješka. Otvori svih kralježaka čine koštani kanal i štite leđnu moždinu (spinalni kanal). Kroz otvore sa svake strane kralježaka, iz leđne moždine, izlaze korijeni živaca. Živčani korijeni koji izlaze iz lumbalnog dijela kralježnice dalje se regrupiraju, granaju i inerviraju područje zdjelice i nogu. Diskovi se nalaze između kralježaka.
Intervertebralni disk (međukralježnička ploča) je vezivno elastična tvorevina koja djeluje kao neka vrsta amortizera jer apsorbira opterećenja ( štiti kralježnicu od svih sila koje djeluje na nju, u fazi mirovanja, a posebno prilikom kretanja). Diskovi su građeni od dva dijela, unutarnji dio diska je jezgra koja se naziva Nucleus Pulposus, sastoji se od meke i želatinozne tvorevine, koja pomaže u raspodjeli pritisaka unutar diska i sprječava prekomjerne sile na otvore kralježaka. Jezgru obavija ligamentarni, fibrozni prsten (vezivno tkivo) koje se naziva Anulus Fibrosus. Sastavljen je od nekoliko slojeva koji su građeni od fibrozne hrskavice koju čini kolagen.” (prenosimo sa Motus Melior)
Svaki disk formira vezivno tkivni spoj između dva kralješka kako bi omogućio blage pokrete kralježnice, djeluje kao ligament koji drži kralješke zajedno. Diskovi su vrlo jaki i tako su građeni da mogu podnijeti iznimno velike i tlačne i vlačne sile koje djeluju na našu kralježnicu.
DISKOVI NE MOGU SAMO TAKO ISKLIZNUTI!
Razlog tome je sama anatomija diska i otvora svakog kralješka. Otvori kralježaka su vezani jedinstvenom koštanom i hrskavičnom strukturom s fibroznim prstenom Anulus Fibrosus i to je razlog zbog kojeg diskovi ne mogu iskliznuti. Okrajci kralježaka funkcioniraju tako da drže diskove na mjestu, jednakomjerno prenoseći silu, te služe kao sidrište za kolagena vlakna diska i protupropusna su membrane za izmjenu vode i otopljenih tvari.
Većina nas misli kako su diskovi slabi, lako lomljivi, osjetljivi na pokret….što naravno nije istina. Naši diskovi su iznimno jaki što potvrđuje jedno zanimljivo istraživanje Journal of craniovertebral Junction &Spine
Istraživanje pokazuje snagu i utjecaj tlačne i vlačne sile prsnih kralježaka kod mlađih i starijih osoba. Pokazalo se da je potrebna sila od 336,36 kilograma da bi se disk komprimirao za 1 milimetar kod mlađih osoba i 210 kilograma kod starijih osoba. Treba imati na umu da su ova istraživanja rađena na uzorcima koji su izvađeni iz trupala mrtvih osoba i samim tim su ti diskovi slabiji nego u živom organizmu jer su im koštane osnove odrezane i nemaju nikakve kontrakcije okolnih mišića, koje daju još dodatnu snagu u borbi protiv tih sila.
Diskovi ne mogu iskliznuti, ali se svakako mogu ozlijediti na razne načine.
DISKUS HERNIJA je naziv za oštećenje vanjskog prstena diskusa (anulusa) i izlazak njegove jezgre iz njegovog normalnog položaja unutar diskusa. Taj dio može vršiti pritisak na leđnu moždinu ili na izlaze živaca iz leđne moždine, a isto tako može vršiti pritisak na krvne žile koje opskrbljuju leđnu moždinu. Laički se naziva “iskakanje diska”. Možemo osjećati posljedice toga i imati nelagodu, bol ili ograničenost pokreta, a ne moramo imati ništa od navedenog, a opet imati pomaknuće unutar diska.
“Do hernije diska najčešće dolazi zbog degeneracije diska. Degeneracija označava proces postupnog trošenja i propadanja diska uslijed uporabe, odnosno kretanja i opterećivanja kralježnice (dio je normalnog procesa starenja). Starenjem ligamentarni prsten oko jezgre diskusa gubi svoja elastična svojstva, te uslijed stalnog opterećenja dolazi do pojave malenih mikrooštećenja na anulusu zbog čega on slabi. Najprije dolazi do pritiska jezgre o anulus, ako se diskus nastavi opterećivati na krivi način, vremenom može doći i do pucanja anulusa i potpunog izlaska jezgre izvan diskusa.
Do hernije diskusa kralježnice može doći i uslijed ozljede (automobilska nesreća, pad, udarac). Ili uslijed naglih nepravilnih pokreta uspravljanja, rotacije ili podizanja tereta ali ako se takve radnje odvijaju kroz duži vremenski period, a ne odjednom. Najčešće se javlja kod osoba u dobi 30 do 40 godina.” (prenosimo sa Motus Melior)
Pojavljuje se uslijed prekomjernog kretanja jednog segmenta kralježnice bez raspodjele opterećenja između drugih segmenata, što bi značilo da jedan segment u tijelu nema dovoljnu pokretljivost i onda radi toga neki drugi dio to iskompenzira i prekomjerno radi za taj koji “šteka”. Znači, nemamo dobro raspoređene sile koje utječu na našu kralježnicu.
Slabost dubokih mišića, stabilizatora kralježnice – Multifida – koji se protežu od vrata do donjih leđa, može isto dovesti do problema s diskovima, posebno u lumbalnom dijelu, jer atrofiraju brže od bilo kojeg mišića u tijelu.
Diskovi postaju slabiji i troše se tijekom našeg životnog ciklusa.
Kao što vidimo na slici degenerativne promjene su normalan proces starenja i ne moraju uopće utjecati na naš život i biti povezane s boli. Većina ljudi ni ne zna da im se nešto dogodilo s kralježnicom jer nemaju bolove i nisu otišli na RTG, žive i normalno se kreću. Te promjene naš mozak ne percipira kao prijetnju. Isto tako možemo imati savršenu kralježnicu, a osjećati bol i nelagodu. Što je i potvrdilo provedeno istraživanje, koje je pokazalo da čak 86,7% ispitanika ima promjene na vratnoj kralježnici, a ne osjećaju posljedice toga.
Razlog našeg diskomforta ne treba tražiti samo u diskus herniji (jer većina nas živi dovoljno dugo da mu se degenerativna promjena u životu dogodi), nego treba sagledati sve segmente našeg života, emotivna stanja, obrasce pokreta, naučena ponašanja, lose navike, stanje s unutarnjim organima….treba gledati sveopću sliku i stanje našeg organizma, jer sve je povezano i funkcioniramo kao cjelina. Ne možemo odvojiti fizičkog od psihičkog stanja i obrnuto.
Sve je važno.
- način na koji dišemo, svijest o pravilnom obrascu disanja, o trodimenzionalnom dahu i kreiranju intraabdominalnog tlaka, koji štiti naša leđa (pročitajte ovdje)
- način na koji se krećemo, kako sjedimo, stojimo, kako se saginjemo, kako podižemo i nosimo teret, koliko smo općenito svjesni raspodjele sila koji utječu na našu kralježnicu svaki dan i kolike sve izazove stavljamo na naše diskove u borbi s tim silama. Jesmo li svjesni što znači neutralna pozicija našeg tijela i pravilno pozicioniranje?
- posao kojim se bavimo, što radimo u slobodno vrijeme, da li se dovoljno krećemo, hodamo, vježbamo li na pravilan način? Imamo li svijest o dubokim stabilizatorima (tihim mišićima koji drže našu kralježnicu) – radimo li na njihovom jačanju?
DISKOVI SE REGENERIRAJU SAMI
Pitanje je što se dogodi s materijalom unutar diska kad on izađe prema van i počne pritiskati osjetljive živčane strukture oko sebe? Mišljenja su da će to zauvijek ostati tako i to pritiskanje živaca uzrokovati bol, ali to nije tako..Istraživanja su pokazala da se diskovi, u većini slučajeva,sami regeneriraju, što je super, jer naš organizam je savršen stroj.
Prirodna je stvar za naš imunološki sustav da “počisti” taj materijal od ekstrudiranog diska. Kolikom brzinom će se to dogoditi ovisi od osobe do osobe. Više o tome možete pročitati u članku ovdje
Istraživanja su isto tako pokazala da je pušenje jedna od stvari koja će jako usporiti taj process, pa prema tome, ako još niste ostavili cigarete, sad je pravi trenutak!
Tempo modernog života je ubitačan, svi smo već postali ovisnici o dopaminu i ne znamo živjeti bez stresa. Stres je najveći neprijatelj, usporava izlječenje i dovodi do kroničnih upala u našem tijelu. Smanjite ga, postanite elastičniji prema stresnim situacijama. Napravite svaki dan nešto za sebe, ugodite si. Znamo svi onu istinu smještenu duboko ispod površine – da je sve u našim glavama! Stoga promijenite vaše misli, promijenite stavove, vrijednosti, riješite se svega što vas opterećuje u životu, suočite se strahovima…POKRENITE SE! BUDITE SLOBODNI I SRETNI!
