Proljeće je pokucalo na vrata.
Sunce i toplo vrijeme, izmamili su nas na više kretanja vani. Vožnja bicikla, planinarenje, pješačenje, vježbanje na otvorenom…
Što se tiče kretanja vani, osobno sam uvijek najprije za hodanje. Po mogućnosti ne po betonu
Hodanje je prirodan pokret, koji je na žalost, postao manje nam prirodan nego ikad. U doba kada nije bilo tolike potrebe za udobnosti, komforom, hodanje je bilo neophodno za održavanje života. Potraga za hranom i vodom tražila je cjelodnevnu, cjeloživotnu učestalost kretanja. U jednoj točki ljudskoga razvoja, pokret je bio povezan sa zdravljem-izdržljivost, snaga, pokretljivost-bili su neophodni za preživljavanje.
U posljednjih 10 000 godina, većina ljudi prešla je iz migracijske, lovačko-sakupljačke populacije u sedentarnu zajednicu, u kulturu temeljenu na tehnologiji. Pokret je postao skoro pa nepotreban. Jedan poziv sa našeg telefona može nam osigurati hranu, dostavljenu do kućnih vrata. Čak i partnere možemo pronaći on line. I dok obilje hrane i novca varira širom svijeta, ono što je jednako za gotovo sve nas, je to da nam se trenutno okruženje promijenilo barem u jednoj stvari: pokret nam više nije neophodan. Ili mi samo tako mislimo?
U jednom od slijedećih postova pisat ću o važnosti svakodnevnog hodanja po ljudsko zdravlje i opstanak. A seriju ću započeti, čime bolje, nego samim temeljima-našim stopalima.
Znanje o svakom dijelu vlastitoga tijela jako je bitno, a ipak, na žalost, velika većina ljudi više zna o svome autu nego o tome kako smo sazdani i koje su funkcije svakog od dijelova tijela.
Ljudsko tkivo je dinamično i prilagodljivo silama koje se na njega primjenjuju. Kad se te sile mijenjaju, mijenja se i tkivo, kao reakcija na različite navike. Bilo da su te navike dobre ili loše.
U jednu ruku je to dobro, jer možemo mijenjati stanja koja smo uzrokovali lošim držanjem, lošim načinom stajanja, sjedenja, lošom obućom… no isto tako, to loše držanje, sjedenje, stajanje, obuća… nakon nekog vremena uzrokuju (radi prilagodljivosti našeg tkiva) loše biomehaničke obrasce (dugo sjedenje skraćuje mišiće stražnjeg dijela natkoljenice, potkoljenice, pregibače kuka; uska obuća kreira oblik stopalima kao da su cijelo vrijeme zagipsana, određeni mišići gube svoju funkciju, neki se prekomjerno skraćuju, drugi prekomjerno istežu, obuća podebljana sa svih strana jastučićima dovodi do toga da određeni mišići stopala počinju manje raditi…).
Stoga je jako važno voditi brigu o svome tijelu svakodnevno. Vježbanje je samo jedan dio toga rada. Svijest, fokus, kontrola, pokret, svakodnevno obavljanje malih zadataka koji su izrazito važni … su ostali dijelovi slagalice.
Velika većina mišićno koštanih problema obično je proizašla iz jedne vrlo jednostavne navike-kako se krećemo. I samim promatranjem i korekcijom tijekom dana, možemo učiniti jako puno!
Tijelo se svakodnevno adaptira na sve ono što činite upravo SAD (stoga se malo promotrite kako upravo sjedite, stojite, ležite…)
Način na koji gazimo dok hodamo, stojimo, kako koristimo stopalo, može utjecati na to da osjećamo bol u jednom ili oba koljena, kukovima, leđima, pa čak i u vratu.
Naše tijelo sastavljeno je od oko 200 kostiju, a 25 posto od tog broja nalazi se u gležnju i stopalu!
Isto se odnosi i na mišiće. Četvrtina svih mišića tijela nalazi se u stopalu. Meni je to jako fascinantno.
I iako smo rođeni sa potencijalom da možemo micati jednako prstima stopala kao i prstima na rukama, većina nas više (na žalost) nema tu sposobnost.
Naše ruke mogu činiti nevjerojatne stvari poput pisanja, sviranja klavira, mogu vršiti izrazito precizne radnje poput operacije, a sve to rezultat je učenja tijekom godina, kako koristiti mišiće ruku te ih održavati savitljivima, pokretnima, fleksibilnima tijekom redovitog korištenja.
A sad si zamislite da su vam, kao dvogodišnjaku, stavili gips na šake, spajajući i stišćući sve kosti, svaki dan, od jutra do večeri. Tijelo bi se adaptiralo na postojeću situaciju, učeći kako da koristi ručni zglob, mišiće podlaktice, kako bi dobilo veći pokret.
Počeli bi trenirati ostale prste da funkcioniraju kao jedna cjelina. I to bi nakon nekog vremena za vas postalo normalno jer je prešlo u svakodnevicu dugi niz godina.
Sad prenesite to razmišljanje na stopala. Naša stopala su dizajnirana da imaju jednaku pokretljivost, spretnost, vještinu, kao što su i naše ruke.
Ali čin nošenja obuće svaki dan stvorio je tu situaciju “gipsa” a da toga nismo niti svjesni.
Imamo slabe, nerazvijene mišiće stopala, na koje prenosimo tijekom dana velika opterećenja, a to činimo i zglobovima stopala i pasivnim tkivima (koja se ne mogu adaptirati) kao što su fascijalni sustavi i ligamenti.
Zvuči grozno, zar ne? No dobra vijest je da, učeći malo više o svojim stopalima, možete povratiti većinu izgubljenih funkcija i započeti proces oporavka odmah sada. Dokle god vaša stopala sadrže živa tkiva, ona se mogu mijenjati, razvijati, poboljšavati, bez obzira na to što se s njima do sada radilo!
Nekoliko činjenica za promišljanje:
Lekcija broj 1: prsti na stopalima su odvojene strukture od stopala sa razlogom-svaki prst na stopalu, jednako kao i onaj na šaci, ima svoj set mišića koji mu omogućuju da funkcionira neovisno od ostatka stopala. Imati sposobnost provođenja tih pokreta, potrebno je za optimalno zdravlje u tom području.
Lekcija broj 2: prsti na stopalima bi se morali moći micati odvojeno, zasebno, od ostatka stopala. Mnogi ljudi, posebno oni sa kroničnom boli u stopalima, ne mogu, u stojećoj poziciji, podignuti od podloge palac a da pri tome ne pomaknu i stopalo. Pokušajte!
Lekcija broj 3: vaši prsti na stopalima bi se trebali moći micati odvojeno jedni od drugih jednako kao i na šakama. Nije ni čudo što imamo bolove u stopalima kada smo totalno zapustili te mišićne skupine!
Lekcija broj 4: stopalo nije jedna velika, fiksirana kost, nego se sastoji od 26 kostiju i 33 zgloba! Primarni razlog postojanja zgloba je pokretljivost.
Zaključak:
1. anatomija stopala ukazuje na to da naša stopala imaju potencijal kretati se na puno kompleksniji način od onoga koji trenutno činimo
2. dopuštajući kompleksnoj mašineriji stopala da bude zapostavljena i ne korištena dovodi do atrofije mišića
3. većina problema sa stopalima (a onda posljedično i sa zglobovima gležnja, koljena, kuka, kralježnice) su rezultat ne korištenja, kombiniranoga sa prekomjernim opterećenjima tog ne korištenog tkiva.
4. Mišići stopala su jednaki mišićima ostatka tijela, adaptiraju se na svakodnevnu upotrebu i specifične vježbe. To je dobra vijest
5. Treniranje mišića stopala može povećati regeneraciju tkiva koje tamo živi, što može smanjiti bolesti i povećati cjelokupno zdravlje vaših stopala. Preuzmite brigu o svojim stopalima svakodnevno i napravite promjenu!
6. Mišići koji sudjeluju u pokretima stopala dijele se u dvije skupine. Oni koji se nalaze samo na stopalu i oni koji se nalaze i na potkoljenici i stopalu. Ukoliko zapostavljamo mišiće na stopalu, s obzirom da je ljudsko tijelo fascinantna adaptivna mašina, ova skupina mišića sa potkoljenice raditi će prekomjerno te dolazi do kompenzatornih obrazaca i podložnosti ozljedama!
Razmislite malo o tome koliko uistinu koristite mišiće stopala i već danas ih progibajte malo više u svrhu zdravlja cijeloga organizma!
